Intervju sa Lamom: Deset godina benda Bolesna Štenad
Bend Bolesna Štenad obeležava deset godina svog postojanja koncertom u Domu omladine Beograda (sala Amerikana) u subotu, 15. novembra, od 21 čas. To će biti ujedno i promocija novog albuma Gde su te manekenke, gde je taj kokain.
Izlišno je predstavljati jedan takav bend, osim napomenuti da oni suvereno vladaju pank rok scenom već deset dina. Ako postoji pank u 21. veku u Srbiji, taj pank se zove Bolesna Štenad. Svu onu srž samog sirovog zvuka i buntovnog stava oni su utkali u svoje pesme. Na prvi pogled može delovati da se oni zajebavaju sa svim i svačim, ali oni često u svojim pesmama seciraju najvažnije socijalne fenomene i to na jedan brutalan i kreativan način. Pravi art brut sa beogradskog asfalta, i to pravo u lice establišmentu.
Bolesnu štenad sam prvi put čuo pre devet godina na Prnjavrstoku. Ležao sam u nekom blatu ispred bine, verujući da me ništa neće podići na noge, i da me velika količina toksičnih elemenata u meni samo još više vuče u zemlju. Onda su nastupili oni, onako moćni i ludi kako umeju. Za par sekundi bio sam na nogama, posle još nekoliko sekundi eto me na bini, skačem i pevam zajedno sa njima iako sam ih prvi put čuo. Od tada je prošlo dosta vremena, pa da vidimo šta ima Lama da nam kaže posle evo već deset godina bitisanja i sviranja na sceni. Lama je inače alfa, beta i omega benda mada mnogi sumnjaju da je Kiza Seljak siva eminencija, ali to nikada nećemo saznati.
Lama, ajmo odmah u kost, posle deset godina vladanja pank scenom, gde su te manekenke i gde je taj kokain?
Ne bih baš rekao da smo vladari, ali da, bilo je svega čak u pogubnim količinama.Naziv trećeg albuma je više parodija na to šta se nama dešava na domaćoj sceni u odnosu na inostrane rok zvezde.
Šta možemo da očekujemo povodom novog albuma od vas, osim još masnog i prljavog panka?
Novi album donosi i 50% nečega što nije baš pank muzika u bukvalnom smislu.
Kakvi si tvoji utisci posle toliko godina vezani za sam bend i za scenu? Imali ste za sve ove godine i nekih personalnih promena u bendu, ali je sama muzika ostala jednako dobra. Da li je sama scena drugačija od pre deset godina i danas?
Scena se menja konstantno, ako izuzmemo Električni orgazam (smeh). Dosta mladih bendova. Mnogi od njih su isfurali neke za našu scenu nove pravce u muzici. Ima i dosta reciklaže. Točak scene se okreće i na kraju ostaju samo najuporniji i oni koji stvarno vole to što rade.
Kakav spektakl spremate za koncert kojim obeležavate dekadni jubilej? Čemu publika da se nada, što se kaže? Hoće li biti balona i duvanja (ovde svakako mislimo na balone) kao prošle godine ili ste spremili još nešto jače ovoga puta?
Biće svega, kokice i one špicaste rođendanske kapice! Spremili smo iznenađenje za našu bolesnu družinu u vidu specijalnih lajt efekata. Tu su i gosti Petar Pank i Sikter i još neki nama dragi ljudi koji će učestvovati u celom događaju.
Čuli smo da spremate spotove za neke nove pesme, možeš li da nam kažeš nešto u vezi toga?
Spotovi za Pešake i After su izašli nedavno. Pešake je snimao i montirao Nemanja Andrejević (Navy ne obećava), a After je radio Aleksandar Zec. O čemu se tačno radi najbolje se skapira kad se pogledaju i poslušaju spotovi.
Lama, najvažnije pitanje – zašto si ubio pank da bi ga ponovo vaskrsao?
Svaki susret sa pankom se dešava na ličnom nivo. Nekom se desi ranije, nekom kasnije, nekom nikada. Neko ga ubije, neko ga vaskrsne. Meni je lično uvek u srcu kao potvrda da radim ono što želim i stojim iza toga makar i na svoju štetu.
Koji su tvoji muzički uzori i koji bend ili izvođača možeš da preporučiš?
Uzore sam imao kad sam bio klinac, sad više ne. A za svaku preporuku defintivno Nikola Vranjković, Navy ne obećava, Đorđe Miljenović, Natalee, Irie FM, Prti BG, Terrier… Ima stvarno na domaćoj sceni mnogo dobre muzike. Od strani bendova trenutno u winampu Viagra Boys, Slaves, Nick Cave…
Ako možeš da nam izdvojiš neku knjigu ili pisca koji su posebno uticali na tebe?
Majstor i Margarita knjiga kojoj se redovno vraćam i svaki put kao da je prvi (smeh), Zapisi iz mrtvog doma, sve više Rusi kako vreme odmiče (smeh) i naravo biogrfaije muzičara kao velika strast kroz koju i dalje upoznajem muziku, život, učim se na njihovim greškama i divim se njihovim podvizima.
Koji su filmovi i reditelji značajni za tebe?
Martin Skorseze za mene neprevaziđen. U zadnje vreme sve više me privlače dokumentarci. Preporuka: Lemmy 49% motherfucker, 51% son of a bitch, One more time with feeling…
Lazar