Džim Morison – Dionis rokenrola
by Džabaletan · May 14, 2017
Let’s swim to the moon, uh huh
Let’s climb through the tide
Penetrate the evenin’ that the
City sleeps to hide
Let’s swim out tonight, love
It’s our turn to try
Parked beside the ocean
On our moonlight drive
Džim Morison je jedna od najuticajnijih ličnosti dvadesetog veka u okviru rokenrol kulture. Pored sjajnog glasa, performansa na sceni Džim Morison je bio umetnička duša, pesnik pre svega.

Džim Morison, 14. Sept. 1968; Frankfurt, Nemačka. (Foto: Michael Ochs Arhiva/Getty Images)
Morison se u Americi šezdesetih godina pojavio kao bum, kao prikaz davno izgubljenih i zaboravljenih bogova. To božansko u njemu i njegovom izgledu dovelo je do toga da je Morison postao Dionis rokenrola. Dionis bog vina, uživanja, života se otelotvorio u mladom umetniku, koji je zapalio svojom energijom, svojim duhom mnogobrojnu publiku grupe The Doors. Kao i Menade, sledbenici boga Dionisa u Staroj Grčkoj, Morison je imao svoje sledbenike koje je hipnotički poveo na putovanje u plavom autobusu. To putovanje odvodi na drugu stranu, otvaranjem uma traže se vrata prercepcije.
Kada bi se vrata percepcije otvorila sve bi se pred čovekom ukazalo onako kako zaista jeste – beskonačno (Vilijam Blejk).
Morison je ta vrata tražio tokom čitavog svog života, besomučno je pokušavao da ako treba ide i glavom kroz zid, da postane kralj guštera, da ode na drugu stranu, sa one strane sveta. Mnogi bi rekli da je na svom putovanju potpisao pakt sa đavolom, međutim čini se da sloboda njegovog duha, energija koja je pretila da eksplodira nije dopuštala da mirno živi u ograničenjima ovog sveta. Morison je morao stalno da se oslobađa svega, svih ograničenja da bi opstao. Tako se razvio u šamana, buntovnika, boga seksa. Razvio se u osobu punu protivrečnosti, u nekoga ko živi na ivici između života i smrti. Hod po žici, koketiranje sa smrću, sa Erosom i Tanatosom je dovelo do toga da je još kao mlad tragično završio svoj život. Ostavivši iza sebe sve što je uradio u Dorsima, jer je nekako shvatio da je tu uradio sve što se moglo uraditi, odlučio je da ode u Pariz, grad svih izgubljenih umetnika i da tamo nastavi svoj život pesnika. Anonimnost koju je tamo dobio kao pesnik prijala mu je i došlo je njegovo vreme za dokazivanje talenta koji je goreo u njemu od samog početka. Kao što sam već rekla priznanje je došlo kasno, ali verujem da Morison sa neke druge strane uživa u plodovima svoga rada. Jer telo je smrtno, ali duh i dalje negde živi.
Čitao je dosta, i pored fakultetskog obrazovanja samoobrazovanje kroz književnost imalo je primat u njegovom životu. Kao učenik Vilijema Blejka koristio je njegovu filozofiju života. Sledbenik Remboa, genijalnog francuskog pesnika koji je u svojim dvadesetim godinama doneo revoluciju u poeziji. Bodler, Keruak, Niče, svi su oni bili Morisonovi učitelji. Taj uticaj velikih umetnika, filozofa, pesnika terao ga je da ide dalje i da ono što čuva u sebi podeli sa svetom. Želeo je da spoji muziku i poeziju. Međutim Amerika šezdesetih godina, zatvorena i željna zabave nije na najbolji način shvatila da on želi da sve oslobodi svojim stihovima, a ne da bude njihov pajac. Oni koji su ga razumeli, ili se trudili da razumeju ono što priča nisu imali izbora. Morali su da pođu na putovanje, vožnju po mesečini, na put oslobođenja od svih stega.
Nije me briga da li nas vole ili mrze sve dok ih teramo da razmišljaju. (Džim Morison).
I danas, u ovom našem svetu koji je haotičan, manipulativan, koji pokušava da nas ograniči na razne načine, Morison je prisutan. Možda i više nego ikada ljudima je potreban njegov glas. Poziv na razmišljanje, buđenje i biranje sopstvene slobode u ovom trenutku u kome se nalazimo je možda i najvažniji. Misao je bila prva, ona je ta koja nas razlikuje od ostatka živog sveta. Ne smemo dozvoliti da nam neko oduzme kontrolu nad sopstvenim mišljenjem. Ako to dozvolimo pretvorićemo se u zombije. U svakom slučaju slušajte pomno Džima Morisona. Kralj guštera, Dionis rokenrola može vam promeniti život, a i samu percepciju stvarnosti. A definitivno će vas naterati da mislite svojom glavom.
Jovana Đukanović