Marko Tomaš: Za nas dvoje

 

Marko Tomaš

Foto: Milena Goševski

Bio je to Beograd.
Ili bilo koji drugi grad.
Samoća je svugdje ista.
Tada te još nisam poznavao.
Ili sam te odavno izgubio.
Ili sam već bio izgubljen za tebe.
Zamišljao sam kako šetamo
u nekom drugom snu
manje vjetrovitom od ovog života.
Imala si stotinu lica
i smiješila mi se u prolazu.
Krstili smo rijeku
jer to je bio nov i bezimen svijet,
pun mogućnosti i prostora za igru
a rijeka je trebala ime
kako bi joj se ljudi
mogli obratiti.

Gde je njeno srce? pitala si.
Želim pucati u njega
da vidim hoće li se itko osvrnuti.

Bili smo tako okrutni i divni.
Na ponos
našim naoružanim domovinama.
Bili smo odmetnici
koji nisu imali kamo
pa smo morali krenuti
jedno kroz drugo
tražeći ulice
u koje vrijedi zalutati
u kojima se vrijedi
izgubiti nepovratno.
Bilo je to u Mostaru.
Ili nekom drugom gradu
koji više nitko
ne može pronaći.

 

Marko Tomaš, Za nas dvoje (iz knjige poezije Trideset deveti maj — LOM, 2018)



Pratite nas na društvenim mrežama:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *