Čarls Bukovski: Smrtonosna anemija
Smrtonosna anemija
mogao bih da se prepustim prošlosti,
toliko je knjiga na policama,
police su pretrpane.
mogao bih da spavam po ceo dan
sa mojim mačkama.
mogao bih da razgovaram sa
susedom preko ograde,
star je 96 godina i
takođe ima
prošlost.
mogao bih jednostavno da
najurim život i
spokojno sačekam
smrt.
ah, kakvog li užasa:
poći istim putem kao i
ostali svet.
moram da se izborim za
povratak.
moram da otpuzim
pedalj po pedalj
natrag u sunce
stvaranja.
neka bude svetlosti!
neka bude mene!
još jednom ću dobiti
nemoguću
opkladu.
Šta češ, tako je to…
ponekad, kad sve izgleda
najgore moguće
kad se sve zaverilo
i glođe te
a sati, dani, nedelje
godine
izgledaju straćeni-
ispružen na krevetu
u mraku
gledajući u plafon
pomislim nešto što bi mnogi
smatrali ružnim:
ipak je lepo biti
Bukovski.
Čarls Bukovski, izbor iz knjige Pesme 2 (izdavač LOM)