Egipatsko slikarstvo kroz religiju
by Džabaletan · December 19, 2016
Smrt je samo početak — Imhotep
Prema egipatskim spisima, bilo je vreme kad ni nebo ni zemlja nisu postojali i nije bilo ničeg osim beskrajne prvobitne vode koja je bila obavijena gustom tamom. U ovom stanju je prvobitna voda ostala izvesno vreme, iako je u sebi nosila klice stvorenja koja su se kasnije pojavila na ovom svetu. Konačno je Duh vode osetio želju za stvaralačkim delanjem i nakon što je izustio reč, svet se odmah stvorio u obliku koji je već bio ocrtan u umu duha.
Sledeći čin stvaranja bilo je oblikovanje klice ili jajeta iz kojeg je nastao Ra, bog Sunca. Ova priča se podudara sa jednim poglavljem iz Papirusa Nesi Amsu. Na slici koja opisuje stvaranje, vidimo boga Nua, koji se uzdiže iz prvobitne vode i na rukama nosi barku Raa koga prate brojna božanstva. U gornjem delu scene je predeo podzemnog sveta koji je ograđen telom Ozirisa na čijem čelu stoji boginja Nut, ruku raširenih da primi sunčev disk.
Tokom svih razdoblja Egipćani su verovali da je i Oziris božanskog porekla, da je našao smrt i posle velike borbe sa silama zla ponovo ustao. Od tada je postao car podzedmnog sveta i sudija mrtvima. Nazivali su ga “prvi među zapadnjacima” zbog toga što su groblja smeštena ka zapadu. Verovali su da je donji svet kojim je vladao, sasvim nalik na Egipat. Uzdigli su Ozirisa na tako visoko mesto na nebu, da je postao jednak, čak i moćniji od Raa.
Postoji zanimljiv dokaz poistovećivanja Ozirisa sa Raom u Knjizi Mrtvih. Na vinjeti koja ilustruje ovaj odlomak vide se duše Raa i Ozirisa koje u obliku sokola stoje na pilonu u Tatuu, licem jedna prema drugoj.
Prva na glavi ima disk, a druga, sa ljudskom glavom, belu krunu. Zapaža se činjenica da čak i pri susretu sa Raom, Ozirisova duša zadržava ljudsko lice, taj znak njegovog srodstva sa čovekom.
Na egipatskim slikama često srećemo i božanstvo po imenu Anubis, za koga se verovalo da je bio zadužen za obrede balsamovanja. Jedna od njegovih titula je i bila “onaj koji je bio na mestu balsamovanja”. Uglavnom je prikazan kako obavlja završne poteze nad mumificiranim lešom i u scenama “otvaranja usta” (obred koji je vraćao, kako se verovalo, sposobnost živih, omogućavajući mu da jede, pije i da se kreće). Postoji slika gde sveštenik sa maskom Anubisa drži kovčeg uspravno. Iza ožalošćene žene i kćeri, sveštenici izlivaju pročišćenu vodu i dodiruju usta mumijinog omotača obrednim instrumentima. Najstariji sin kadi tamjanom i izgovara se basma.
Najbitniji događaj ka životu posle smrti je sud umrlom. Jedna od najživopisnijih prikaza suda ovekovečen je na čuvenom papirusu Hunefera. Srce preminulog, budući da nosi zapis o svim njegovim delima, stavlja se na vagu. U podzemnom svetu, u onom delu koji se zove Dvorana Maati, postavljene su terazije na kojima treba da se meri pokojnikovo srce. Na vrhu stuba terazija je ljudska glava koja je nosila pero Maat, simbol onoga što je pravedno i istinito. U prvoj sceni, Hunefera uvodi Anubis u salu za presude. Četrdeset i dva božanska procenitelja, po jedan za svaku oblast Egipta – od kojih se četrnaest vidi na vrhu papirusa – ispituju pokojnika, optužujući ga za ralzičite prestupe koje on poriče. Ako je govorio istinu, Tot, bog mudrosti sa glavom ptice ibis zapisuje da je zborio glasom pravednika i da može proći u Ozirisovo kraljevstvo do koga ga dovodi Horus. Oziris je prikazan na prestolu pod baldahinom, iza njega stoje boginje Neftida i Izida. Užasna kazna koja čeka lažljivce vidi se odmah pored vage – boginja zvana Žderačica mrtvih, poješće srce i preminuli neće opstati i primiti život posle smrti.
Pobožni Egipćanin se nadao da će mu duša otići na mesto zvano Sehet-Aaru, tj. “polje trske”. Iako se već od pete dinastije sistematski izlaže postojanje ove oblasti, tekstovi nam ne pružaju ni jedan podatak o tome gde bi on odprilike mogao biti. Neki naučnici misle da se prostirao istočno od Egipta, ali je daleko verovatnije da je odgovarao nekoj oblasti u Delti. Srećom, imamo njegovu sliku na Nebsenijevom papirusu i na njoj možemo videti da Sehet-Aaru predstavlja neku vrlo plodnu oblast, oblast koja obiluje kanalima, vodenim tokovima i u jednom njenom delu, kažu, borave duhovi blaženih.
Ova slika verovatno predstavlja tradicionalni Raj ili Jelisejska polja. Na Nebsenijevom papirusu vidimo Nebsenija, pisara i umetnika Ptahovog hrama, kako ulazi u Jelisejska polja i prinosi miris “velikoj zajednici bogova”, zatim on sedi u barci i krmani, a iznad barke su tri simbola “grada”. Na slici možemo videti i bradatu pojavu u obliku mumije. Uglavnom prikazuju Nebsenija kako žanje i ore. Na kraju slike se nalazi ostrvo na kojem su četiri boga, stepenice i barka Četetfet sa osam vesala, i u njoj se nalaze stepenice. Oblast u kojoj se nalazi barka zove se Oblast Net.
Egipatska božanstva su davala Egipćanima čvrstu veru u život, u dobro koje pobeđuje zlo, nadu u spas, kako za faraona tako i za običnog čoveka. Svako se mogao nadati da će ploviti nebeskim lađama po nabujalim vodama Nila, jer je znao da će ga, ako bude dobar vernik čekati Ozirisova sudbina – večni život. Važno je napomenuti, na kraju, da takav odnos prema smrti nije prestao padom egipatske države, nego se nastavio i dalje i postoji ukorenjen u drugim svetskim religijama.
Milica Pantelić