Rej Čarls – Širom zatvorenih očiju

Kada neko sa nepunih sedam godina oslepi, a pored toga zasluži titulu jednog od najvećih u onome čime se bavi, čovek mora, u trenucima svojih najvećih slabosti, naći inspiraciju u takvom liku i povede sebe na put novih životnih borbi i verovanja da je baš on svojom individualnošću i prirodnom posebnošću stvoren za neke velike stvari. Ovaj tekst pišem u čast velikog muzičara, apsolutnog sluhiste i talenta Reja Robinsona, koji je široj publici poznatiji kao Rej Čarls.

Rej je prinudno naučio da koristi maksimum svojih mogućnosti. Izgubivši kao dečak čulo vida, zbog tada za siromašnu afroameričku populaciju teško izlečivog glaukoma, oslonio se na svoj sluh, na osećaj koji izvire iz dubine ljudskog duha i kojim se valja voditi kroz život. U tako kratkom periodu, u kojem je uživao u pogledu na svet oko sebe, Rej je upio slike i moždane video zapise koje je premotavao do kraja života. Kao jako mali doživeo je porodičnu tragediju kada mu se mlađi brat, na njegove oči, utopio u majčinom lavoru za prostiranje veša. Mali Rej nije reagovao, nesvestan situacije i u očiglednom šoku, zbog čega je godinama sebe izjedao i krivio za pogibju brata. Te slike i traume koje je nosio kroz život satkale su njegovu ličnost, a klavir kojim je komunicirao sa ljudima i rajskim vrtovima doneo mu je zvanje genija u popularnoj muzici. Vaspitavan je da nikada ne dozvoli ljudima da ga zbog hendikepa smatraju bogaljem, a strogoća kojom se njegova majka Areta Robinson vodila kako bi od njega izgradila snažan karakter pomogla mu je da se nekoliko puta vraća sa ivice ponora. Otišao je sa farme na Floridi, iz malog mesta Grinvile, u veliki Sijetl u potrazi za sudbinom. Na svom putu naišao je na ljude koji su prepoznali njegov neverovatan talenat i virtuoznost, ali koji su u tome videli svoju korist, pre svega materijalnu. Bezobzirnost, oholost i pohlepnost osobine su na osnovu kojih ljudski rod preživljava na teretu onih koji ovaj svet čine lepšim mestom. Rej Čarls je spadao u obe kategorije.

Tokom života odrekao se mnogo ljudi koji su mu bili zaista bliski i odani, a sve zbog njegovih epizoda opsednutosti novcem koji je pristizao kako se vest o njegovom talentu širila brzinom svetlosti. Imao je Rej Čarls pomenute padove izazvane višegodišnjom heroinskom zavisnošću zbog koje je pre svega patila njegova porodica, a zbog iste je bila ugrožena i njegova karijera. Međutim, njegova muzika, kao i kod mnogih drugih muzičara, dostizala bi neka daleka sazvežđa pod uticajem narkotika koji su, u kombinaciji sa gospelima i Čarlsovim rokenrol karakterom, doveli do toga da danas pričamo o Reju Čarlsu kao jednoj od prvih pravih rokenrola. Iako se njegova muzika može svrstati pod soul, bluz i R&B pravac, njegov duh u obliku je čistog r’n’r zbog koga su plesne dvorane bile prepune od Amerike do Jugoslavije. Zbog istupa protiv rasne segregacije na američkom jugu, bilo mu je zabranjeno sviranje u “svojoj zemlji”, da bi ta nepravda bila ispravljena mnogo godina kasnije, tačnije 1979., kada je uvršten u Kuću slavnih države Džordžija, a njegova pesma Georgia on my mind postala zvanična himna ove američke države. Iza njegovog imena stoje zapanjujuće brojke od čak 55 izdata studijska albuma, 7 live albuma, kao i 127 singlova koji su plasirani u radio i TV emisijama širom sveta. Dok ima ljudi i muzike večno sveži ostaće hitovi Hit the road Jack, Mess around, I got a woman, I can’t stop loving you… Previše za samo jedan tekst.

Ova muzička ikona ipak nije odolela svim pogodnostima slave i popularnosti, kao ni njihovim posledicama. Iza sebe je ostavio dva braka i dvanaestoro dece sa devet različitih žena. Čini se da i ovaj podatak govori koliko je zapravo muzika za njega bila prioritet i kakav je to vasionski odnos među njima postojao. Samo njoj je u potpunosti ostao veran do poslednjeg daha i treptaja davno izgubljenih očiju. Virtuoznost, posvećenost, vera, hendikep, dar, umeće, genijalnost, romantičnost, erotičnost, ritam, dop, osećaj i harmonija su samo neke od reči kojima se može opisati lik i delo pokojnog Reja. Feminističke primedbe u ovom tekstu nećemo spominjati jer se višeslojnost njegovog ponašanja nikako ne može posmatrati jednostrano. On je bio i ostao jedna od najvećih ličnosti američke kulture, ostavivši svetu svoju muziku na slušanje i razmatranje u vremenima koja dolaze. To što je on radio nije za jednokratnu upotrebu, a skoro sam siguran da će mnoge, za sada neplanirane, generacije voleti, patiti i zaljubljivati se uz njegovu muziku. Umro je u svom domu na Beverli Hilsu 2004, u 74. godini života.

ATaK



Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *